Mladen Machiedo: Crteži, kolaži, fotografije 1960-2022

Poštovani, zadovoljstvo nam je pozvati Vas na otvorenje samostalne izložbe akademika Mladena Machieda pod nazivom “Crteži, grafizmi, kolaži, fotografije: 1960. – 2022.”, u srijedu, 28. 6. 2023. u 19 h, u galeriju Šira.

Pozdravnu riječ održat će prodekanica za međunarodnu i međusveučilišnu suradnju ALU Maja Rožman, o izložbi će govoriti autor postava izložbe gosp. Milan Bešlić, dok će izložbu otvoriti glavni tajnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti akademik Dario Vretenar .

Iz predgovora izložbe:

 “Cikluse grafizmi i kolaži  Machiedo je koncipirao na postmodernističkim premisama. Autor objašnjava svoj postupak i markira vrijeme rada na grafizmima ovim riječima: „ Treba li reći da su grafizmi  nastajali u predkompjuterskom razdoblju, kad je valjalo pomicati list u pisaćem stroju u raznim smjerovima da se dobiju nagibi slova.“  A upravo se u tom raznosmjernom pomicanju lista na pisaćem stroju otkriva i sam stvaralački postupak kojega autor koristi u oblikovanju svojega  likovnog djela. Ovdje valja naglasiti, kako bi jasnije percipirali sam postupak da bijelu površinu lista papira autor ne definira samo raznosmjernim pomicanjem u pisaćem stroju nego i unošenjem/utipkavanjem malih i velikih slova koja ovdje nisu u leksičko/filološkoj funkciju nego su grafički znakovi, točnije, likovni elementi kojima oblikuje likovno djelo.                                                                                   

Svakako valja još naglasiti da je od naročite važnosti u ovom postupku izbor slova jer tim činom autor eksplicitno izražava motivski sadržaj kojega oblikuje u likovno djelo. Malim i velikim crnim slovima u raznosmjernim pomacima na bijeloj površini papira Machiedo ne samo da oblikuje likove forme razigranih i dinamičnih kompozicija, nego tim postupkom i piše da je svoje ishodišno mjesto nalazio u stvaralačkom humusu moderne i suvremene književnosti i likovne umjetnosti počev od Apollinerovih Caligrama i velikog pjesničkog iskustva konkretista, letrista te zamjetne dionice vizualne poezije, Novog realizma, Mail arta, neoavangardnih iskoraka suvremenih umjetnika…”  

Riječ autora: “Dvije „sezone“

Bude li netko pozorno razmotrio datume mojih dviju polulikovnih „sezona“ (polu-, u toliko što se radi o odnosu slovo ili riječ/slika), ostat će zatečen gotovo polustoljetnom „prazninom“ u međuvremenu. Doista, što se zbivalo u tako dugom razdoblju? Odgovor je jednostavan: zbivala se književnost, odnosno kako su neoavangardisti običavali reći -„linearna“ književnost.

Na grafizme, pri kraju moje dvogodišnje specijalizacije u Toskani, „navuklo“ me moje vlastito kritičko zanimanje (kronološki završno) za tzv. „vizualije“ u raznim podvrstama. Lamberto Pignotti (kojem sam prevodio „linearnu“ poeziju), Eugenio Miccini (kojeg sam pohodio u Firenci), Franco Verdi (iz Verone, više puta susretan za uskoro dugogodišnjeg prijateljstva), Adriano Spatola (upoznat prethodno u Zagrebu, pa potom sugovornik za vikenda u njegovoj osami u Emiliji), Carlo Belloli (nakon dopisivanja „doveden“ na „Zagrebačke književne razgovore“), te drugi (Maurizio Nannucci, Arrigo Lora-Totino) u prolazu, tvorili su, točnije tvorit će, po povratku u Zagreb, zaključno poglavlje jedne moje talijanske studije o tada suvremenoj poeziji; studije koja postoji i kao opipljiv separat časopisa („SRAZ“=„Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia“), ali ju ne običavam citirati medu svojim knjigama. Njezino priželjkivano dorađeno i popravljeno izdanje propast će u Firenci dvostruko: glede unikatnog rukopisa sa zalijepljenim umetcima i doslovno u prebrisanoj nakladi koja se, ako me sjećanje ne vara (zbog komunikacije preko posrednika), zvala Cooperativa libraria.

Činilo mi se, onda, da moje ideje u glavi ne zaostaju za predmetom riskantna kritičkog bavljenja, pa nisam odolio kreativno. Grafìzmi su nastajali (1970) u Lucci (nom. Lucca), u malom polunamještenom iznajmljenom stanu, a specijalizacija se odvijala u Pisi (akad. god 1968/69. 1969/70.), pola sata udaljenoj vlakom. U tamošnjem sveučilišnom krugu bilo je mudro šutjeti ne tek o „vizualijama“! Moj promašeni mentor, bivši neorealist, Antonio Russi strepio je pred gromovnikom talijanske stilističke kritike Mariom Fubiniem, za kojeg je književnost učenika poželjno prestajala prije Pirandella. Takva je bila, tada (dočim mlada znanost i ondje sve više obrće kronološke predilekcije!), prolazno „moja“, Scuola Normale Superiore….”  

Životopis autora:

Mladen Machiedo, dalmatinsko – primorsko – srednjeeuropskog podrijetla, rodio se u Zagrebu (1938), gdje je pohađao (ne svojom voljom ) pet (uglavnom promašenih ) škola, maturirao, potom diplomirao romanistiku na Filozofskom fakultetu. Tu je proživio svoj radni vijek usavršen statusom prof. emeritusa i članom suradnikom te redovitim članom HAZU. Taj su kontinuitet radosno prekidali njegovi brojni i dulji boravci u Italiji, uz kraće u Francuskoj i hispanskim zemljama, od specijalizacije (Pisa, Scuola Normale Superiore) do predavanja na poziv (1 semestar Trento, „leteća“ predavanja: Padova, Firenca, Pisa, Udine, Milano, Reggio Calabria…) U „dopunsku pedagogiju“ ulazili su Sarajevo i Zadar.                                                                                                                     

Pjesnik, kritičar, teoretičar, esejist, memorijalist, radiofonski eksperimentator, likovni umjetnik, antologičar, prevoditelj ( s tal., fr. I šp., te na tal.). objavio je oko 70 knjiga, od kojih 20 na talijanskom ( jeziku koji je počeo učiti kao 16ogodišnjak). Vrijedi izdvojiti naslove: Aeroliti, Ancora controcorrente, Balzami, Bez, Due vite per immagini, Dritto e revescio, Duž obale, El emigrante y otros šoemas, Futurizma 100 godina kasnije, Leonardo da Vinci i poezija ( doktorska disert., 2 izd.), Linea sottile – Lancetta d’ ombra, Machiavelli segreto ( 2 izd.), Otto poeti croati, „Moj“ Peoust, Na strani dima, Nepredviđeni, O „modusima“ književnosti ( 2 izd.), Otkloni, Poesie, Preko rubova, Pronađeni u prijevodu (I-II), , Slatkogorka Italija, Provjere identiteta, Sotto varie angolazioni Suvremenici, Tanka crta, Umješnost previda /L’art de l’oubli, Vicini ignoti, Zrakasti subjekt (I-II)…           

Član je uredništva „Foruma“. Posredovao je pri utemeljenju godišnje nagrada za esejistiku pod imenom Višnja Machiedo (1940 – 2013.) u Hrvatskom centru P.E.N. – a. Dodijeljeno mu je 15 književnih nagrada u Italiji ( među inima: Montale, B. Marin, Quasimodo, Turoldo, Flaiano, Agrigento, Brianza, Lerici Pea čak dvaput), a u Hrvatskoj 6 ( Strossmayer, Crotia redivivia, I. Velikanović, Kiklop…).  U aktivnoj mirovini kao predavač redovitije gostuje u Splitu. Izlagao je – dokumentarno – fotoportrete talijanskih i drugih pisaca (Zagreb, Split, Trst, La Spezia), a tiskao je Grafizme, kolaže (2021, nakon izložbe u Europskom domu ) te Tragove, sličnosti…( kolaže posvećene predcima, 2022). Oba djela autosubvencirana pod „zaštitnim znakom“ Hrvatskog centra P.E.N.-a.

Bibliografski, grafizmi i/ili kolaži ostavili su traga pod potpisima kritičara kao što su: C. Belloli, B. Vuletić, D. Poniž, F. Zagoričnik, G. Rem, D. Oraić Tolić i dr.                               

Izložba je ostvarena uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija i Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba.

Izložbu u galeriji Šira možete pogledati u radnom vremenu Galerije (pon-pet: 9-16 h, 18-20 h, subotom: 11-16 h) do 8.7.2023.

Pratite nas na web i facebook stranici i Instagram profilu galerije Šira:

http://www.shira.alu.hr

https://www.facebook.com/GalerijaShira